"Sjedni u hlad, tamo ispod Supe, za desetak minuta sam tu pa cu te odvesti kuci!" odjeknuo je muSki glas sa moje desne strane poput naredbe, od cega sam instinktivno gurnuo ruke sa malim zavezljajem na leda, a glavu oborio ka cesti. Ispod oka sam u otvorenom prozoru automobila prepoznao oficira i bez rijeci, u znak pristanka zakoracio u stranu, pogledom prateci oblak praSine ispred kog se, kao u bijegu skrivao crveni golf. JoS od dana dovodenja u ovaj osmiSljeni pakao ponizenih i obespravljenih, od onih Sto su se barem jednom tjedno pred oltarom obvezivali na ljubav prema bliznjemu, pokuSavao sam prema ucenju iz vjeronauka, Bogu predati moje goleme i nerjeSive brige. Da sam ih time skinuo sa vrata nisam osjetio, ali da mi je On s vremena na vrijeme uzvracao rjeSenjem koje smo mi ljudi karakterizirali kao stjecaj povoljnih okolnosti, baS kao i u ovom slucaju, mogao sam mirno svjedociti.
Sa povracenim mirom i ulivenim optimizmom, zahvalno sam misli posvetio onima, a bilo je i njih, koji su suosjecanjima, skrivenom pomoci, toplim rijecima, zalizivali moje rane i vracali nadu u postojanje normalnog sutra. Jedan od njih je bio i moj radni kolega iz Trudbenika Milutin, sa friSko rodenim nadimkom Kukanjac, poSten i dobronamjeran covjek srednjih godina, ponekad stacioniran na liniji razgranicenja pruzenoj preko Putnikovog brda, a ponekad angaziran kao cuvar u logoru Bare. Na Putnikovom brdu, govorio bi Milutin, misli bi posvecivao svom ortaku sa radnog mjesta Marjanu, pitajuci se, sjedi li upravo tada i on u suprotnom rovu, i kako bi on Milutin sa rafalom mogao juriSati na Marjana, kada zna da mu iza leda stoji radom i znojem sagradena kuca i voljena obitelj. Kuci je donio sa posla Marijanovu Salicu za kavu i iz nje pije, pa i kada mu gosti u uniformi izbiju, bez straha i stida prica o ljudini sa Usore, siguran da Marjan ne bi pucao, da mu se na niSanu pojavi on, njegov drug Milutin. Sjecajuci se prvih dana strazarenja pored krcate barake zatvorenika, pricao bi kako je kod kuce vecerao, a vojnicku porciju sljedovanja iz kasarne, u nocnoj strazi kradom proturao izgladnjelim Grapcanima. U zgradi gdje je stanovao, Stitio je Milutin komSiju iz Osijeka, pokazujuci zube zlocestom i rasplamsanom nacionalizmu, a dok bi se u kamionu vozili ka zrelim pSenicnim njivama Bosanske Posavine, milovao bi glavu djecaka Pere iz KulaSa, u vlastitom krilu usnulog, usporedujuci ga glasno sa svojim sinom. I dok su mi zahvalne misli tekle od jednog do drugog lika Milutinovog kova, a zasluzili su spomen, docekao sam i mog oficira, nekadaSnjeg radnog i kolegu sa post studija.
Tako sam stigao pred svoju zgradu u pratnji i automobilom, a dok sam se zahvaljivao i opraStao od uniformiranog oficira, iz zgrade je izaSao milicionar, moj susjed, izgledom bi se reklo sretan, ali sasvim sigurno rasterecen zbog slike ispred ociju Sto mu je dokazivala moju nevinost. Znao sam da ce taj detalj proizvesti pricu Sto ce u jednom danu stici do mnogih uSiju i stvoriti mi zeljenu i potrebnu zaStitu pa sam ozarenog lica zahvalno poklonio kratki pogled nebu.
Srce mi je pocelo snaznije i brze da tuce dok sam gledajuci prema balkonu mog stana iSao ka ulazu u zgradu, a nakon kratkog kucanja, odSkrinula su se vrata susjedovog stana, pa nakon kratkog zbunjenog pogleda prema meni, bez ijedne rijeci me dohvatila Husnijina ruka te me naprosto uvukla u hodnik, a onda iza zatvorenih vrata, snazno me i ocinski prigrlila.
Bili su to moji prvi koraci na putu u slobodu, teSke, devedeset i druge godine
Dieser Download kann aus rechtlichen Gründen nur mit Rechnungsadresse in A, B, CY, D, DK, EW, E, FIN, F, GR, IRL, I, L, M, NL, P, S, SLO, SK ausgeliefert werden.